Akreditacija ili utvrđivanja usklađenosti medicinskih studija s međunarodnim standardima kvaliteta

Delegacija izraelskog ministarstva zdravstva posjetila je medicinske fakultete u inozemstvu u misiji utvrđivanja usklađenosti medicinskih studija s međunarodnim standardima kvalitete edukacijskih programa

Slijedom vijesti objavljene na zvaničnoj stranici Medicinskog fakuteta Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstva zdravlja Države Izrael te vrlo zanimljivog sadržaja koji zaslužuje pažnju svih subjekata koji se bave postupcima akreditacije kao i menadžera akreditiranih ustanova, odlučili smo prenijeti jedan dio tog sadržaja kako bismo pozvali na razmišljanje i dodatno valoriziranje našeg rada, i potencijala same akreditacije kao motiva za preferencijalni odabir obrazovne ustanove i/ili neke druge institucije – pružaoca usluge.

Naime, Izrael je u Zagreb nedavno uputio delegaciju zdravstvenih djelatnika iz Ministarstva zdravlja koja je imala zadaću provjeriti izravnim uvidom engleski studijski program Medicinskog fakulteta u Zagrebu kako bi mogla donijeti odluku o punoj konvalidaciji svršenika zagrebačkog univerziteta – doktora medicine, te im diplomu priznati kao validan osnov za pristupanje stručnom ispitu u Izraelu.

Zaključeno je da je medicinski studij na engleskom, Sveučilišta u Zagrebu, adekvatan i u skladu s važećim međunarodnim standardima za akreditaciju medicinskih studija međunarodnih medicinskih institucija, uključivši i kliničku nastavu u zdravstvenim ustanovama koje su  nastavne baze Medicinskog fakulteta. Ministarstvo zdravstva Države Izrael ima pravo studentima koji, nakon završenog studija za medicinsku profesiju u inozemstvu, planiraju polagati državni ispit u Izraelu dati preporuku da se u pojedinim zemljama ne studiraju medicinske profesije ako nema jamstva da nastavni planovi i programi odgovaraju kurikulukmu izraelskog ministarstva zdravstva.

Međunarodna akreditacija kliničkih centara i kliničke prakse doprinijela bi dodatno dokazu da se klinička nastava provodi na najvišoj razini i u skladu s  međunarodnim standardima.

Na koncu zaključimo: trebalo bi izvući pouku koja je (minimalno) dvoznačna. S jedne strane, i naša zemlja sa svojim centrima kako edukacije tako i prakse – a mi se naravno referiramo na medicinski okvir, može itekako biti zanimljiva svim stranim studentima bilo dodiplomskog I/ili postdiplomskog karaktera; i, akreditacija ustanova i/ili programa umnogome opredjeljuje potencijalne interesente za odabir te i takve ustanove/ programa nasuprot bilo koje druge koja akreditaciju – nema.

Nadamo se da će odgovorne institucije i pojedinci uočiti ogromni potencijal koji imamo ali koji tržišno mora biti plasiran na odgovarajući način i u odgovarajućem „pakovanju“ akreditiranog proizvoda.