“AKAZ je izrastao u kohezioni faktor u zdravstvu, nema zdravstvene ustanove gdje se ne primjenjuju naši standardi!”

Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu (AKAZ) 2018. je obilježila 15 godina djelovanja. Kako danas gledate na početke Agencije i vaš zajednički put?

Sa AKAZ-om sam sarađivao faktički od njegovog osnivanja, već sam od 2004. godine bio uključen u realizaciju više projekata, a formalno sam u Agenciju došao 2012. godine kada se otvorio konkurs za mjesto direktora, a nakon što je prethodni direktor prim.dr. Zoran Riđanović morao u mirovinu po sili zakona. Napustio sam odlično plaćeno mjesto u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, te sam sjajan posao i radno okruženje zamijenio velikim izazovom. I upravo je to što me privuklo u AKAZ; mogućnost da sam utičem na razvoj sistema poboljšanja kvaliteta i akreditacije u FBiH i da postavim osnove za mnogo naših aktivnosti u zdravstvu. Dr. Riđanović je započeo sjajne stvari, udarivši mnoge temelje na kojima danas djeluje AKAZ preuzevši najbolja svjetska iskustva. Međutim, akreditacija je u to vrijeme bila jedan apsolutno novi koncept u našem okruženju, neshvaćen od strane naših zdravstvenih profesionalca i javnosti, i gdje u samom početku nije postojala ni kritična masa koja bi akreditaciju prihvatila i dalje razvijala.

S kakvim ste se sve otporima susreli na počecima?

Otpori su bili aktivni i pasivni i moj zadatak koji sam sebi postavio u to vrijeme je bio da prilagodim razvoj ove oblasti našem mentalitetu i mogućnostima. Insistirao sam da što više radimo na domaćim primjerima iz prakse, da akreditacija ne bude pogrešno shvaćena i ne postane neka vrsta kvazielitizma te da ključni sudionici u procesu budu domaći bh. stručnjaci. Naročito se to odnosi na razvoj akreditacijskih standarda koji su ključni alat za mjerenje i poboljšanje prakse uvijek naglašavajući da je proces u kojem nastaju standardi važniji od samog sadržaja. I u tome smo uspjeli, jer su naši standardi akreditirani od strane ISQua što znači da su isto vrijeme i svjetski, ali i primjenjivi u našem okruženju.

Kako sve to izgleda danas?

Namjera mi je bila da u suradnju s AKAZ-om uključim što više zdravstvenih djelatnika i danas s ponosom mogu istaći da je AKAZ prisutan u svim kantonima u FBiH i da faktički nema zdravstvene ustanove gdje se ne primjenjuju naši standardi. Nisu svi na istom nivou, daleko samo mi još od idealnog stanja u zdravstvu, još je mnogo posla pred nama, ali situacija u tom pogledu je mnogo bolja nego što je bila prije sedam godina. Jako mi je drago što mogu primjetiti da je AKAZ i neka vrsta kohezionog faktora povezujući dijelove fragmentiranog sistema, kako kantonalne zdravstvene sisteme tako i ustanove, a naročito mi je drago što vidim da utičemo na povezivanje kolega i kolegica iz cijele FBiH. Imamo sjajne pojedince koji mogu naše društvo pokrenuti na bolje, a zadaća ključnih aktera u zdravstvu, a jedan od njih je i AKAZ,  je da uspostave kvalitetan i siguran sistem.  

Šta pacijenti, građani, mogu da očekuju od zdravstvenog sistema čiji je i AKAZ dio?

Naši građani očekuju i zaslužuju da imaju sigurnu uslugu najboljeg kvaliteta koje naše društvo može da im omogući. Da bi to postigli potrebni su nam bolja organizacija, suradnja sa udruženjima pacijenata, zdravstvenim djelatnicima, akademskom zajednicom i donosiocima političkih odluka. Potrebno je slušati iskustvo pacijenata šta je po njihovom mišljenju sigurna i kvalitetna zdravstvena zaštita i obezbijediti im da aktivno budu uključeni u donošenje odluka. Nama je potrebna zdravstvena zaštita koja će u središtu imati pacijenta i gdje će usluge biti prilagođene potrebama pacijenta, a u isto vrijeme pristupačne i odgovarajuće. Pacijenti s pravom očekuju da dobiju medicinsku uslugu uz neophodan dignitet i poštovanje. Potrebno je definirati kontinuitet njege i razviti jasan put pacijenta u  kojem pacijent neće lutati i gubiti vrijeme i u kojem će mu pomoći integrirani sistemi. Pacijent očekuje da što prije i bezbolnije riješi svoj zdravstveni problem zbog kojeg je i ušao u sistem i ne mora da zna administrativno ustrojstvo.

Među podacima koje prikupljate i koji su bitni za poboljšanje sigurnosti i kvaliteta u zdravstvu su i ankete. Koliko su prema tim anketama pacijenti do sada zadovoljni zdravstvenim sistemom u FBiH i šta je to što bi oni možda mijenjali?

Zdravstvene ustanove su dužne da informiraju AKAZ na osnovu propisanih indikatora. Jedan od indikatora su i ankete o zadovoljstvu/iskustvu pacijenata u vezi sa uslugama u domu zdravlja i bolnici. Mi ove indikatore pratimo već evo četiri godine zaredom i najviše je pritužbi u vezi sa lošom komunikacijom. S druge strane bilježimo sve veći broj slučajeva fizičkog i verbalnog nasilja nad zdravstvenim radnicima i to zaista poprima zabrinjavajuće razmjere. U vrijeme kada svjedočimo masovnom odlasku naših zdravstvenih radnika u Njemačku i druge evropske zemlje dužni smo svi kao društvo da im osiguramo optimalne uvjete za rad i ugodan ambijent u kojem će pacijent dobiti najbolju zdravstvenu uslugu koju naš zdravstveni sistem može da obezbijedi.

Spomenuli ste značaj uključivanja pacijenata u donošenje odluka, i s tim u vezi AKAZ je već inicirao i osnivanje krovnog udruženja pacijenata za FBiH. Koliko je potrebno jedno takvo udruženje i koliko bi ono pomoglo u radu na poboljšanju kvaliteta u zdravstvu? 

Sve naše aktivnosti su usmjerene ka kontinuiranom poboljšanju kvaliteta zdravstvenih usluga i zbog toga nam je izuzetno važna povratna informacija koju dobijamo od pacijenata. Nama je jako stalo da što bolje obavljamo naš posao, a najmjerodavniji „sudija“ i ključni saveznik su nam pacijenti. U ovako fragmentiranom sistemu u Federaciji BiH vrlo je teško obuhvatiti sva udruženja pacijenata. Na pitanje koga uključiti, a koga isključiti gotovo je nemoguće odgovoriti. Željeli bi da imamo jednu adresu na koju možemo poslati nacrte naših standarda na komentare i sugestije jer smo uvjereni da bi takav vid suradnje bio od obostrane koristi i od čega bi profitirali svi: i pacijenti, i zdravstveni radnici i kvalitet.

Koliki AKAZ ima kapacitet da unaprijedi zdravstveni sistem?

Rekao bih jako veliki! Mi imamo izuzetno važnu ulogu kada je u pitanju implementacija i zakona i stručnih/profesionalnih preporuka, mnogih primjera dobre prakse koje nastojimo ugraditi u sistem kroz primjenu akreditacijskih i certifikacijskih standarda. Međutim, mi nismo izolirani otok, niti imamo čarobni štapić da nekoga učinimo kvalitetnim ukoliko to neće. Potrebna nam je podrška cijelog sistema, od zakonodavca do finansijera zdravstvenog sistema i naših kolegica i kolega zdravstvenih djelatnika. Naročito očekujemo podršku od pacijenata, jer kako sam više puta istakao, sve ovo radimo zbog pacijenata i oni su ti koji koji sve nas u zdravstvenom sistemu mogu motivirati i „natjerati“ da radimo bolje.

Kada se govori o zdravstvu, nezaobilazan je i problem korupcije koji se, nažalost, nerijetko veže i uz ovu časnu profesiju. Koliko je zaista korupcija prisutna u zdravstvu u FBiH?

U svim istraživanjima ili anketama o stepenu korumpiranosti našeg društva, zdravstvo i zdravstveni profesionalci zauzimaju visoko mjesto. Nažalost, upravo je korupcija u zdravstvu jedan od najtežih oblika korupcije, iako ostatak društva nije imun od ove negativne pojave to ne smije spriječiti zdravstvene radnike da se bore protiv korupcije. U pitanju su ljudski životi, a zdravlje, zna se, nema cijenu, pa se baš ta situacija koristi za izvlačenje novca. Korupcija u zdravstvu skupo košta jedno društvo, kako zbog izgubljenog zdravlja i života tako i zbog gubitaka finansijskih sredstava. Prepoznajući važnost ovog pitanja, države članice Svjetske zdravstvene organizacije i drugi partneri rade na sprečavanju i suzbijanju korupcije.

Šta po tom pitanju može, i šta radi AKAZ?

Kao jedan od lidera u zdravstvenom sistemu u Federaciji Bosne i Hercegovine AKAZ ima obavezu da ponudi rješenje za korupciju. To se prije svega odnosi na razvoj standarda za certifikaciju i akreditaciju koji se trenutno primjenjuju gdje postoji definiran i dio vezan za prijavljivanje korupcije.

Također, uposlenici AKAZ-a su prije četiri godine održali tematski vanredni sastanak na kojem su se upoznali sa aktivnostima u vezi sa problemom korupcije u Bosni i Hercegovini, odnosno javnim ustanovama Federacije BiH a poglavito zdravstvenim ustanovama. Nakon upoznavanja sa pravnim okvirom regulacije problema tj. ključnih državnih i federalnih dokumenata koji se odnose na prevenciju i zaštitu od korupcije, uposlenici AKAZ-a su usvojili „Deklaraciju o provedbi antikorupcijskih aktivnosti“.

Šta konkretno “Deklaracija” donosi i koji su još slični mehanizmi u zdravstvu koji mogu pomoći borbi protiv korupcije?

Deklaracija ima za cilj jasno isticanje opredjeljenja o ovoj negativnoj društvenoj pojavi te o mjerama koje je moguće poduzeti u AKAZ-u do uspostave predviđenih odjela i dodjele nadležnosti i odgovornosti budućim nosiocima. Dokument je dostavljen Federalnom ministarstvu zdravstva i objavljen na službenoj internet stranici AKAZ-a. Zatim, djelujući u skladu sa „Akcionim planom Vlade za sprovedbu Strategije za borbu protiv korupcije 2009.-2014.“ AKAZ je u standarde ugradio preporuke tako da u standardima za porodičnu medicinu, stoji obavezni kriterij br. 6.1.9 koji kaže: „Tim porodične/obiteljske medicine posjeduje sistem za prijavu korupcije (papirne obrasce, softver) što je navedeno i u informativnim lecima i brošurama“. Prijava korupcije može biti od strane pacijenata kao i od strane osoblja.

Koliko sami pacijenti mogu uraditi po tom pitanju?

Izuzetno važan segment su i eventualne pritužbe pacijenata koje moraju biti adekvatno obrađene. Dužnost zdravstvene ustanove je da ima uspostavljen sistem koji rješava prigovore pacijenata. Sistem nije samo sandučić u koji pacijenti ubacujuju svoje pritužbe, jer ovlašteni ocjenjivači AKAZ-a provjeravaju na koji način su ti prigovori analizirani i koje su akcije poduzete na osnovu tih analiza kako da se te situacije u budućnosti više ne bi ponavljale. Projeniti jedan zdravstveni sistem i rizik od korupcije nije jednostavno i potrebno uzeti u obzir specifičnost ustanove, političkih procesa ili konteksta kako bi se pripremila rješenja koja će uzeti u obzir ove jedninstvene faktore.

Kako vidite budućnost zdravstva generalno, i koliko je moguće i potrebno praviti projekcije onoga kako će zdravstvo izgledati u budućnosti?

Niko ne zna kako će ovaj svijet, koji se tako brzo mijenja, izgledati za 20 godina, ali svi se slažu da neće biti isti kao što je danas. Zato je važno ono što se na zapadu zove “Horizon scanning“, odnosno “skeniranje horizonta”. To naravno nije predviđanje budućnosti već se definira kao sistematičan pregled informacija radi identifikacije potencijalnih prijetnji, rizika, novih problema i mogućnosti. To je tehnika koja se koristi za istraživanje potencijalnih budućih razvojnih perspektiva i bolje predviđanje rizika. U zdravstvu nas čekaju mnogi izazovi kada je u pitanju populacija koja je sve starija sa komorbiditetima i koja zahtjeva dugoročnu njegu i dostupnost njegovatelja, pacijenti su mobilni, a i sve više se čuje njihov glas u ostvarivanju prava koja imaju. Izdaci za zdravstvenu zaštitu su sve veći, ne samo kod nas, to je trend u cijelom svijetu, kako omogućiti korištenje informacionih tehnologija u medicini i zdravstvu bez kojih se više usluge ne mogu ni zamisliti, itd. Pored starenja populacije stari i radna snaga u zdravstvu. To će Njemačka nadoknaditi uvozom kvalificirane radne snage, a kako će mi odgovoriti na ovaj izazov? Imamo li odgovarajuće analize i planove? Sve više uređaja, softwarea, ICT-a općenito u medicini znači i sve veći izazov za obrazovni sistem da pripremi buduće zdravstvene djelatnike da mogu koristiti  nove tehnologije. Prije 20 godina kod nas laparoskopska hirurgija nije bila ni u povojima, danas neinvanzivne metode dominiraju u hirurgiji. Da smo mi u AKAZ-u prije 15-tak godina u akreditacijske standarde staviti da se svaki zdravstveni profesionalac mora znati služiti kompjuterom niti jedna zdravstvena ustanova u BiH to ne bi mogla ispuniti. Danas bi taj zahtjev bio opsolentan jer ko se ne zna služiti kompjuterom kao da je nepismen.

Kao jedno od bitnih rješenja za skoriju budućnost spominje se i stimulativno finansiranje u zdravstvu o čemu je bilo govora na okruglom stolu koji ste organizovali na “Danima kvaliteta 2018.”. Koliko takvo finansiranje ide u korist kvaliteta?

Mi smo kao Agencija vrlo zainteresirani za stimulativno finansiranje jer ovakav vid finansiranja zasigurno poboljšava kvalitet zdravstvene zaštite što je naš glavni zadatak i cilj. Rekao bih da je ključni zaključak da je stimulativno finansiranje potrebno i da bi to zdravstveni profesionalci objeručke dočekali, ali i da je za definiranje parametara neophodno uključiti ključne aktere u sistemu.

Više puta ste isticali da nema reforme zdravstvenog sektora bez reforme finansiranja zdravstvene zaštite. Koja su tri ključna preduslova za kvalitetnu reformu finansiranja?

Prije svega ova ideja mora da sazrije i mora postojati politička volja. Ovdje ne mislim samo na političare – zdravstvene autoritete, nego i na ključne aktere u sistemu zdravstvene zaštite: od zdravstvenih radnika, preko zavoda zdravstvenog osiguranja, javnog zdravstva, fakulteta, zdravstvenih menadžera do pacijenata, korisnika zdravstvene usluge. Zatim, potrebno je obezbijediti infrastrukturu za praćenje rezultata rada kao što su informatička oprema, softveri te dobru Internet vezu i funkcionalnu mrežu. Također, neophodno je definirati pouzdane, efikasne i pravedne kriterije na osnovu kojih bi se pratio rad medicinskog osoblja i odredila naknada za rad, odnosno dobijala plaća.

AKAZ se našao i među 42 agencije, a BiH među tek 30-ak zemalja u svijetu koje imaju ovu akreditaciju i to za Standarde za primarnu zdravstvenu zaštitu. Šta ova akreditacija znači za AKAZ, a šta za zdravstvo i pacijente?

To je međunarodna verifikacija i potvrda dobrog i kvalitetnog rada AKAZ-a. Veliko priznanje za nas u Agenciji, ali i za naše kolegice i kolege koji ove standarde primjenjuju u svakodnevnoj praksi. Da bi se zaslužila akreditacija potrebno je imati standarde razvijene u skladu sa ISQua principima. Jedan od najvažnih je primjenjivost te zbog toga s ponosom ističemo da je ovo međunarodno priznanje zasluga svih nas. Bez naših suradnika, zdravstvenih profesionalaca AKAZ ne bi bio ono što je danas, a slobodno mogu reći da smo lideri u regionu jer mi smo jedina Agencija za akreditaciju zdravstvenih ustanova na Zapadnom Balkanu sa ovim priznanjem. Najvažniji princip koji ocjenjivači ISQua ocjenjuju je da su usluge koje definiraju akreditacijski standardi usmjerene na pacijente/korisnike usluga, odnosno da su pacijenti u fokusu, a akreditacija standarda je potvrda da će pacijenti dobiti najbolje ukoliko zdravstveni radnici u praksi primjenjuju naše standarde.

Koliko je bilo bitno da se i šira javnost upozna s onim što AKAZ radi?

Jako puno pažnje posvećujemo informiranju javnosti, naročito kolegica i kolega koji su dio zdravstvenog sistema. Zbog toga mi je izuzetno važno da imamo kvalitetnu web stranicu, uvijek up-to-date s mnoštvom, ne samo publikacija, priručnika i drugih korisnih dokumenata koji zdravstveni profesionalci mogu iskoristiti, već i da redovno publiciramo vijesti o našim aktivnostima. Nisam jednom čuo da mi koordinator kvaliteta kaže da je prvo što uradi kada dođe ujutro na posao, upali kompjuter i pogleda šta je novo u AKAZ-u. Pored www.akaz.ba vrlo smo aktivni i na Facebooku, imamo skoro 6.000 sljedbenika što je za nas izuzetan broj imajući u vidu da je ukupno svega 27.000 zdravstvenih radnika u FBiH. Mislim da smo jedna od rijetkih federalnih institucija koja ima i svoj Youtube channel, a broj kolega i kolegica koje nas prati šta radimo kontinuirano raste.

Kako vidite AKAZ u budućnosti?

Moja je želja da vidim da je AKAZ uspio da napravi vidljiva poboljšanja u radu zdravstvenih ustanova  u cijeloj FBiH, odnosno da i pacijenti i zdravstveni radnici kažu: „Danas je bolje nego što je bilo jučer“. Zatim, volio bih da se nametnemo kao lider u ovoj oblasti u regionu i da ostvarimo suradnju po pitanju realizacije EU projekata i sl. i da nas prepoznaju u cijelom svijetu kao vjerodostojnu Agenciju gdje se radi kvalitetno na visokom nivou i da smo ravni najboljim. Također, mislim da je neophodno prošitiri djelovanje AKAZ-a i na socijalni sektor i kao što to imamo sada u zdravstvu, uvesti obaveznu certifikaciju za staračke domove, zavode za zbrinjavanje mentalno invalidnih lica, centre za zdravo starenje, pa čak i fitnes centre i sve druge ustanove gdje se pruža neka vrsta zdravstvene usluge.  Nastavljamo punom parom i sa našim redovnim aktivnostima kao što su obuka i edukacija zdravstvenih profesionalaca, facilitacija, akreditacija i certifikacija zdravstvenih ustanova kao i radom na praćenju indikatora sigurnosti i kvaliteta u bolnicama, domovima zdravlja i apotekama u FBiH.