“Kriterijima koji će vrjednovati i stimulirati kvalitet rada do poboljšanja kvaliteta zdravstvene usluge” (VIDEO)

Učesnice i učesnici okruglog stola “Stimulatuivno finansiranje zdravstvene zaštite” održanog na Šestim po redu Danima kvaliteta u zdravstvu održanim u decembru 2018. godine u organizaciji AGencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu FBiH (AKAZ) složili su se kako je potrebno napraviti kriterije koji će vrjednovati kvalitet rada, kako bi moglo da se govori o poboljšanju kvaliteta zdravstvene usluge. Potcrtana je važnost upotrebe što kvalitetnijeg informacijskog sistema.

“Specifičnost našeg informacijskog sustava je da su svi sudionici u sektoru zdravstva uključeni u njega, sve bolnice, domovi zdravlja, ljekarne, ortopedske kuće…, oko 500 korisnika ukupno i svi su uvezani u jedan sustav koji kontrolira Zavod. Ni ovaj sustav nije došao do krajnje faze razvoja, pri kraju smo ali nismo gotovi, i ono što nam je ostalo je dovršetak informatizacije vezano za sam Zavod”, kazala je između ostalog tokom diskusije Marija Buhač, rukovoditeljica sektora za zdravstvo u Zavodu zdravstvenog osiguranja HNK potcrtavajući kako se ovakav sistem pokazao isplativim:

“To nisu veliki troškovi u odnosu na benefite i uštede. Na ovaj način smo već u prvoj godini primjene ovog sustava smanjili potrošnju za 2,5 miliona što nije ni približno onome što smo uložili u taj sustav. Naše zdravstvene ustanove su generalno išle naprijed sa informatizacijom u odnosu na ostatak FBiH tako da tu nismo imali velika ulaganja u opremu. Čitav sustav smo izfinancirali svojim sredstvima kao i troškove održavanja sustava.”, kazala je Marija Buhač dodajući kako je DRG (Diagnosis Related Group) sistem posebno važan:

“Ono što zavodi mogu a to je napraviti razliku između kvalitete usluga zdravstvene zaštite između ustanova i na taj način stimulativno finansirati. Ako imate jednu bolnicu koja na svaku operaciju kuka ima komplikaciju, i drugu koja to nema, naravno da će se napraviti razlika, ali DRG je osnovni preduvjet da bismo krenuli u tom pravcu. Ustanove će biti te koje će to morati prenijeti u svoj sustav”, kazala je dodajući kako su bolnice za sada dobro prihvatile DRG sistem:

 “Naše bolnice su savladale zahtjevan DRG (Diagnosis Related Group) sustav a mi smo im omogućili i financirali edukaciju i dodatni software koji je uveliko olakšanje. DRG je model koji na osnovu pet temeljnih parametara sve pacijente u stacionarnoj bolničkoj zaštiti svrstavaju u jednu od 650 DRG grupa koje su slične po svojoj potrošnji bolničkih resursa. Sam model i način plaćanja ne može doprinijeti poboljšanju kvalitete, ali daje toliku analitiku podataka, da kreatori plaćanja, u ovom slučaju zavodi mogu osmisliti parameter pomoću kojih će postići tu kvalitetu”.

Maida Mulić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona kazala je kako, što se tiče ovog kantona, “segment stimulativnog plaćanja treba biti što prije ustoličen”.

“U TK je najveći broj zdravstvenih ustanova akreditiran. Mi moramo naći mogućnosti kako stimulisati ljude koji rade, koji imaju ishode, a mi imamo sve indikatore za izvedbe. Zavod mora biti u poziciji lidera, pregovarača i zagovarača uspostave sistema kvaliteta. Dolazak na posao je osnovna plaća koju primamo, i ne može biti segment učinka, ali ovo što je uspostavljeno u HNK – ishodi, rezultati, kvalitet, su prvi parametri koje imamo svi u svojim ustanovama i to je samo stvar dobre volje i motiva da se uvrsti u sistem plaćanja i nagrađivanja”, kazala je Maida Mulić.

Govoreći u situaciji iz prakse, Dragan Stevanović, specijalista interne medicine u JU Opća bolnica “Prim.dr. Abdulah Nakaš “ u Sarajevu potcrtao je važnost jedinstvenih i zajedničkih kriterija:

“Najgora stvar koja vam se može desiti u zdravstvenoj ustanovi jeste kada kolege kažu ‘Mi najbolje liječimo, mi smo najbolji’. Uvijek pitam po kojim kriterijumima i s kim su se poredili, što je osnovno. Da bismo to imali moramo da se dogovorimo na nivou sistema da napravimo jedinstvene i zajedničke kriterije i parametre koje pratimo svi zajedno i poredimo se. U tom smislu jedinstveni informacioni sistem koji bih zagovarao u FBiH ili u BiH uporediv sa okruženjem je neminovnost. Koliko god vi uložite u dobar informacioni sistem, u konačnici ćete dobiti i u kvalitetu i u uštedama. Tu imamo neki otpor koji gleda šta je skupo u tom momentu ne gledajući šta za nekoliko godina dobijate implementacijom nekog sistema.”, kazao je Stevanović iznoseći problem “duplog posla” izazvan zbog nedorečenosti propisa:

“Troma administracija nam značajno otežava posao. Imate u FBiH Zakon o priznavanju elektronskog dokumenta, ali ne i odluku odnosno zakon da je elektronski dokument ako je adekvatno arhiviran validan. Nas sada tjeraju da radimo elektronsku dokumentaciju kroz jedinstveni informacioni bolnički sistem, i da to ručno upisujemo u bolničke protokole”, kazao je Stevanović, a snjim se složila i Maida Mulić:

“Obraćali smo se našem centru za arhiviranje i arhivsko poslovanje, međutim stoji taj okvir gdje mi godišnje budemo opterećeni sa 36.000 bolesničko-statističkih listića koje fizički negdje morate smjestiti i 10 godina moraju biti čuvani. A imamo informacioni sistem koji finansiramo i to je nonsens. Hoćemo naprijed a rob smo nekih zakonskih okvira. U smislu radnog učinka 30 posto vremena provedete na duplirano unošenje podataka, to je veliki gubitak i to jako puno košta, i kad to prevedete u novac to su pare koje možete upotrijebiti za druge stvari.”, kazala je Maida Mulić.

Enisa Mešić, liderica u Projektu Mentalno zdravlje govorila je o centrima za mentalno zdravlje kao o podršci u zajednici koja je efikasna al ii isplativa:

“Imamo 41 centar za mentalno zdravlje u FBiH koji aktivno rade, 63 posto ih je akreditovano, još četiri su u procesu akreditacije u partnerstvu s AKAZ-om. Imamo osam aktivnih udruženja korisnika mentalnog zdravlja u FBiH, od 15 u BiH, što nam govori o tome koliko je podrška u zajednici koja nije skupa kao što je bolničko liječenje značajna za održanje mentalnog zdravlja. Projekat Mentalnog zdravlja radi na više nivoa i vertikala po različitim komponentama, od uvođenja i održavanja kvaliteta, preko ulaganja u ljudske resurse do jačanja korisničkih udruženja a sve u funkciji smanjenja stigma”, kazala je Enisa Mešić iznoseći neke od rezultata:

“Konkretni rezultati vezani za uvođenje koordinirane brige jeste da je na uzorku osoba koje su bile u koordiniranoj brizi za dvije trećine smanjen broj rehospitalicacija. Okupaciona terapija u centrima i udruženjima okuplja veliki broj osoba koji su pacijenti centara. Mentalno zdravlje osim usluga koje obezbjeđuju profesionalci, pospješuje se i održava preventivnim programima u školama, lokalnoj zajednici, i upravo treba govoriti i o tome koji su načini ulaganja u preventivne programe koji nisu vezani zdravstvene programe”, kazala je Enisa Mešić.

Zanimljivu diskusiju izazvalo je i pitanje “Šta je zdravlje? Da li je roba, ili pravo čovjeka?” koje je postavio Dragan Stevanović:

“Kada sebi u našem sustavu odgovorim da li je to roba koje mi kao zdravstveni profesionalci prodajemo našim građanima, ili je pravo koje ostvaruju na ravnopravan način onda ćemo znati u kojem pravcu idemo kao zdravstveni profesionalci.”, kazao je, a nadovezala se Maida Mulić:

“Zdravstvo je osnovno ljudsko pravo koje ne smije zavisiti od novca, ali je ostvarivanje usluga u sistemu sveobuhvatnosti i kvaliteta usko vezano za finansiranje i novac. Ovdje pričamo o sistemu ali zaboravljamo segment lične odgovornosti za zdravlje. Kao specijalista socijalne medicine svakako ću se složiti s kolegom da je to osnovno pravi o kroz djelatnost javnog zdravstva polušavamo napraviti sinergiju između novca i očuvanja javnog zdravlja”.

Marija Buhač je, govoreći o konretnim rješenjima, iznijela još jedno iz HNK:

“Što se tiče primarne zdravstvene zaštite i njenog ugovaranja, temeljno ugovaranje PZZ se temelji na standardnim normativima što je zakonski propis u FBiH. Nažalost ti normativi u svojoj koncepciji ne uzimaju kvalitetu zdravstvene zaštite i stvarne ishode liječenja. Kako bismo to unaprijedili krenuli smo u triparitetno ugovaranje sa domovima zdravlja i timovima obiteljske medicine. Trenutno pored osnovnog ugovora sa domovima zdravlja imamo i drugi ugovor između doma zdravlja kao poslodavca i tima obiteljske medicine. Kroz taj ugovor stimulativno financiramo timove obiteljske medicine na temelju dvije grupe pokazatelja: pokazatelji kvalitete i pokazatelji izvedbe.”

Govoreći o stanju u praksi, Stevanović je potcrtao važnost uvođenja kriterija:

“Dok god ne napravimo kriterije koji će vrednovati kvalitet rada, nećemo moći da govorimo o poboljšanju kvaliteta zdravstvene usluge. A to su dvije osnovne stvari koje nismo pokušali napraviti – kriterij usluge, šta jedan pregled podrazumijeva da ljekar mora da uradi, i koliko to vremena traje”, kazao je navodeći primjer:

“Je li isto ako brojkom prikažem da sam imao 50 operacija, da je neki hirurg imao na primjer pet lakših operacija tokom rada, ili je drugi imao samo jednu operaciju ali koje je bila komplikovana i koja je trajala šest sati?”

Diskusija je izazvala veliko zanimanje, a mnogi od prisutnih iz publike također su postavili brojna pitanja, ali i dali prijedloge za rješavanje brojnih problema vezanih za spomenutu temu.

“Svi smo se složili da je potrebno napraviti razliku između onih koji rade dobro, i onih koji rade još bolje. Da svima bude jasno ko je za šta zadužen, jer često ti nesporazumi u komunikaciji vode do nepotrebnog konflikta. Nadam se da smo potaknuli i generirali dalje diskusije koje će voditi ka poboljšanju položaja zdravstvenih radnika i poboljšanju finansiranja u zdravstvenom sistemu”, kazao je Ahmed Novo, direktor AKAZ-a koji je moderirao okruglim stolom “Stimulatuivno finansiranje zdravstvene zaštite”.

Video reportažu s okruglog stola možete pogledati u nastavku: