“Niko mi nije ušao u kuću 20 godina, a onda su došli kolege iz Centra i lakše mi je, pozovem i drugove s grupe na ručak i druženje”

“Niko mi u kuću nije ušao 20 godina, a onda su počeli dolaziti moji prijatelji iz Centra za mentalno zdravlje u Tuzli i lakše mi je, dočekam ih s kafom, kapućinom, pričamo, družimo se, moj prijatelj Nedim mi je donio lijek za gripu kad sam bio bolestan a nije bilo nikog drugog da mi pomogne”, počinje priču Anto Madžarević, dugogodišnji korisnik usluga Centra za mentalno zdravlje u Tuzli.

U jednoj smo od posjeta u okviru koordinirane brige za pacijenta koje se organiziraju na inicijativu šefa i uz dogovor multidisciplinarnog tima. Anto nas je dočekao s kapućinom i čokoladicama u skromnoj ali lijepo uređenoj kućici u prigradskom tuzlanskom naselju. S njim je ribica koju zove Boban koju su mu kupili prijatelji iz CMZ-a.

“Liječim se već 44 godine. Prije sam bio sam, izoliran, a izolacija je kao i smrt. Kako su mi kolege iz Centra počeli dolaziti u posjetu, i kako sam počeo ići kod njih na sesanse, ljepše mi je. Nasiječem sebi drva u svojoj šumi, sve sam ovo sam uredio, lijepo je, čisto, ne fali mi ništa i imam sve što meni treba. Neko bi u mom stanju bio na cesti, ali ja sam cijelo vrijeme imao nadu da ću ostati živ, uz podršku kolega sam se oporavio, sve sam sebi sam napravio od svojih ruku, ne dam se oboriti”, priča nam Anto uz kapućino. Kaže da kafu izbjegava jer nije zdrava, ne puši i ne pije alkohol.

“Redovno idem na preglede srca i pritiska, jer po srcu znam šta ću jesti. Uštedim si od penzije i svake godine odem u banju u Olovo, izađem trčim kroz selo narod me gleda u čudu ali mene to nije briga”, kaže Anto.

Ovaj put u posjeti su socijalni radnik Nedim Osmanović, okupacioni terapeut Nedim Ajšić i dms Meliha Hrustić, odgovorna sestra Centra za mentalno zdravlje Tuzla. U timu su još i psihologinja Jasmina Šabović te šef tima za koordiniranu brigu i šef CMZ-a dr. Zlatko Kalabić, specijalista neuropsihijatar, čiji je Anto dugogodišnji pacijent s hroničnim mentalnim oboljenjem.

“Prije uključenja u koordiniranu brigu, bio je verbalno agresivan, povremeno izbjegavao piti preporučenu terapiju, u više navrata hospitaliziran na klinici za psihijatriju. Nakon posljednje prisilne hospitalizacije do koje je došlo nakon što se nije pojavljivao u Centru, nije pio terapiju i odbijao bilo kakav kontakt uključen je u koordiniranu brigu”, prisjeća se dr. Kalabić vremena od prije četiri godine tokom kojih nije ni jednom hospitaliziran:

 “Koordiniranom brigom kroz multidisciplinaran pristup došlo je do značajnih poboljšanja, postao je aktivan, redovno uzima preporučenu terapiju, redovno dolazi na socio-terapijske grupe a često u svojoj kući organizuje dolazak članova grupe i uposlenika uz druženje. Vidio je da ljudi žele s njim komunicirati, da je bitan. U proteklom period nije zabilježeno pogoršanje, nije bilo potrebe za hospitalizacijom, ostvario je kontakt s porodicom, ide kod njih u posjete, vratio je samopouzdanje”, kaže dr. Kalabić.

Osim koordinirane brige kroz koju je kod Ante tokom posljednje četiri godine postignut ogroman napredak, član je i socio-terapijske grupe i svaki ponedjeljak redovno dolazi na sastanke.

“Ponedjeljak mi je poseban dan. Ustanem ujutro, okupam se i spremim, autobus je u 8 i idem za Tuzlu. Blizu Centra odem na baklavu i šampitu, popijem kapućino, pa na grupu”, priča nam Anto.

Do spomenutih rezultata uloženo je mnogo vremena, zajedničkog rada i truda svih u CMZ Tuzla koji su dali svoj doprinos, al i činjenica da je Anto prepoznao iskreno pruženu ruku.

Okupacioni terapeut Nedim Ajšić među članovima tima je koji je najduže u kontaktu s Antom i koji ga je povremeno posjećivao i prije njegovog uključivanja u koordiniranu brigu.

“Ranije se pojavljivao jednom mjesečno, dobio bi terapiju, i odbijao je svaki drugi vid uključenosti. Nakon što neko vrijeme nije dolazio, otišao sam da ga posjetim, kolega Nedim je tad tek počeo da radi ovdje kao socijalni radnik, i naišli smo na neugodan doček. Vrijeđao nas je, govorio da ga trujemo, odbijao svaku saradnju. Poslije je morao biti hospitaliziran uz asistenciju hitne pomoći i policije, i nakon njegovog otpusta iz bolnice sastali smo se na inicijativu šefa kao tim i dogovorili naredne korake kako se tako nešto ne bi ponovilo”, prisjeća Nedim Ajšić.

“Počeli smo ga posjećivati jednom-dvaput sedmično, porazgovarati s njim, pitati ga treba li mu šta, težili tome da ga uključimo u grupu i da dolazi na sastanke, i on je uspio prepoznati našu iskrenu želju da mu pomognemo. Njega smo educirali da sam prepozna eventualne znakove pogoršanja i da nam se javi u svako doba, i zahvaljujući svemu već više od četiri godine nije bio u bolnici što je ranije bio slučaj skoro svakih nekoliko mjeseci”, kaže Nedim Ajšić, a socijalni radnik Nedim Osmanović također se prisjeća prvih susreta s Antom s kojim je danas osim sastanaka i posjeta i u redovnom kontaktu preko Vibera:

“Ako zbog posjete porodici ili odlaska u Banju neće doći na sastanak, uvijek nam javi na vrijeme, a redovno se javi i krajem sedmice i porazgovaramo. Na početku je bio zatvoren, mene nije poznavao jer sam u to vrijeme tek počeo raditi, kazao sam mu da smo mu prijatelji i da smo tu da pomognemo, pozvali ga da dođe, i kad je odlučio da se otvori sprijateljili smo se i to prijateljstvo traje i danas”, kaže Nedim Osmanović dodajući kako je ključ uspjeha u ovom slučaju u multidisciplinarnom pristupu, podršci menadžmenta i velikom zalaganju svakog od članova tima:

“Susretljivost menadžmenta i otvorenost CMZ-a oko izlaska na teren i drugih potrebnih intervencija je bila posebno bitna, izlazili smo i izlazimo kad god treba, i uvijek smo na raspolaganju svim korisnicima”, ističe Osmanović, a važnost zajedničkog rada ističe i odgovorna sestra CMZ-a Meliha Hrustić:

“U koordiniranoj brizi trenutno imamo 26 korisnika. Ranije su također postojale usluge posjeta u koje su išli ljekar i medicinska sestra i oni su radili koliko je bilo u njihovoj moći, ali tek kao kompletan tim u kojem imamo socijalnog radnika, psihologa, šefa koji nas svaki put okupi, mi možemo svakom pacijentu pružiti kompletnu brigu. Funkcionišemo kao tim, na sastancima svako da doprinos iz svog domena, i imamo odriješene ruke da izađemo na teren uvijek kada je to potrebno. Za nas rad ne predstavlja samo profesionalnu obavezu, već i lično zadovoljstvo, i mnogo puta uposlenici koriste i svoje lične resurse kada treba”, kaže Meliha Hrustić potcrtavajući kako je koordinirana briga važan segment u akreditacijskim standardima, a CMZ Tuzla je uspješno prošao vanjsku ocjenu i od Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u FBiH (AKAZ) dobio akreditaciju za uspostavljen sistem kvaliteta.

Dodaje kako se u Antinom slučaju uz rad s njim, dodatno radilo i na destigmatizaciji prema ljudima iz njegove okoline:

“Kad smo išli u prve posjete, uvijek bi neko od nas ostajao vani u dvorištu, razgovarali smo sa susjedima, s njima radili na destigmatizaciji i davali im potrebne odgovore, i to je rezultiralo dodatnim uspjehom”.

Anto Madžarević sa šefom CMZ Tuzla dr. Zlatkom Kalabićem

Kako bi Anti dani brže prolazili, iz CMZ su mu prije nekoliko godina pomogli da nabavi ovce koje je uzgajao i prodavao, ali je ove godine odustao jer se plašio bruceloze koja se bila pojavila. Pokazuje nam uredno ograđen tor u kojem je držao ovce koje nekada možda i ponovo nabavi:

“Vidiš, i to sam sve sam iskrčio i uredio. Čuvao bih ovce, pa bih ih za Bajram prodavao, i išlo je dobro. Savjetuju me kolege iz Centra da možda nabavim kokoške, kažu oni bi kupovali jaja i ne bih se morao brinuti hoću li prodati, ali mislim da nema za njih puno računice, vidjećemo još…”, govori nam Anto i pokazuje nam imanje oko kuće. Kaže da za sada nema na vidiku bračne partnerice.

“U mladosti se nisam ženio, bio sam bećar, radio težak posao u kovačnici i livnici u Mariboru. Ne bih se bunio da naiđe neka s kojom bih mogao živjeti, za sada je nema ali neka se barem priča pa će možda nešto i biti”, kaže nam Anto i ispraća nas iz svog skromnog ali lijepo uređenog doma, a sa Melihom i dva Nedima iz tima CMZ se dogovara oko narednih posjeta, dolazaka u Centar i ostalih redovnih aktivnosti.

(Almir Panjeta/AKAZ)